(predavanje u Vukovaru kod otaca franjevaca, 14.9. 2004)

Evanđelje po Mateju sadrži pet govora a svaki od njih je obilježen drugim tematskim interesom. Govor na gori (Mt 5-7) je prvi i najvažniji jer u njemu su trasirane temeljne linije Kraljevstva kojeg je Isus došao navijestiti. Od prvih vremena kršćanstva, a isto tako i danas, ova tri poglavlja prvog Isusovog govora prema sv. Mateju žarište su koje je zapalilo plamen Evanđelja u mnogim srcima; ovaj govor je, kaže se, Evanđelje Evanđelja! Na početku svog Evanđelja Mt je želio iznijeti temeljne odrednice Kraljevstva u svjetlu kojih treba promatrati sve ostalo što slijedi.

Mnoštvo je nakon Govora ostalo zaneseno njegovim naukom (7,28-29), ne kao onaj tko nazoči nekakvoj akrobatici ili kad od smrtne opasnosti ostane bez daha: zaprepaštenje dolazi od onog božanskog, od njegovog autoriteta koji proširuje horizonte, vodi duh u nepoznate i neslućene predjele, ali istovremeno od jasnoće i oštrine zahtjeva Božje riječi koja prodire u dubine srca. Prvi su slušatelji morali, a i danas će svatko tko pažljivo pročita ove Isusove riječi, osjetiti da je baš tu negdje domovina duše, da je to po mjeri čovjeka i zato je Govor na gori neodoljivo privlačan. No, s druge strane, čovjek osjeti i zahtjev: život kakvog je opisao Isus u svom Govoru odiše tako čistim duhom da svatko od nas kad stane pred njega mora sebi priznati da se osjeća nedoraslim, premalim i nedostatnim u odnosu na velebni nacrt života u duhu Kraljevstva Božjeg. Tako je uvijek kad čovjek dođe u dodir s onim božanskim: neodoljivo je lijepo, dobro i privlačno ali se čovjek osjeća neprikladan i nedostojan.

Prvo što ćemo reći za neke će možda biti šokantno, no presudno je važno za stav prema Govoru na Gori. Naime, sve glavne crte i naglasci u Govoru već su otprije poznati; on skoro da ne donosi ništa novo! Sve je to manje-više sadržano ili u SZ (Isus je tu čak potvrdio starozavjetnu nauku, usp. 5,17-19), u rabinskim spisima ili u naučavanju mudraca raznih kultura diljem svijeta!

Zašto je ovaj Govor Evanđelje Evanđelja ako nije originalan? Ono što je kod evanđeoskog Govora jedinstveno u odnosu na sve druge govore, koji imaju nešto zajedničko sa sadržajem Govora na Gori, jest to što sv. Mt želi reći da ga je izgovorio ne netko tko bi se samo bavio tako uzvišenim mislima nego netko tko je u sebi nosio duh novoga svijeta – Kraljevstva Božjega! U Isusu je taj svijet postao stvarnost. Prestao je biti samo ideal i postao je mogućnost za čovjeka, za konkretni čovjekov život.

I baš zato što nije “originalan”, baš je zato veličanstven: uzvišene misli zajedničke pripadnicima raznih kultura i religija, ono što ljudski duh nekako intuitivno osjeća, prema čemu se proteže i stremi i svjesno i nesvjesno, baš se to približilo – ostvarilo se u Isusu Kristu. Ono što je duboko ljudsko, što čovjek osjeća i plemenitim ali istovremeno i teškim za ostvariti, za što možda sumnja da će se ikada obistiniti, to se već dogodilo, to više nije nemoguće – Isus je to živio! Ono o čemu čovjek može samo čeznuti, ostvario je Sin Božji (usp. 3,17; 27,54). Ono čega čovjek nema, to mu je Isus donio.

Iz ove perspektive drugačije zvuče Isusove riječi: …približilo se Kraljevstvo nebesko (4,17). One ne govore o nečem što bi moglo biti jako dobro, ali još nam nije moguće doći u dodir s time. Grčki perfekt glagola približiti engleski (KJV) npr. prevodi at hand tj., pri ruci. Zamislite kako izgleda kad kažemo prinijeti šibicu buretu baruta: upravo to znači u Mt evanđelju izraz približilo se Kraljevstvo nebesko! Evanđelje Božje je snaga Božja (usp. Rim 1,16), snaga koja je ušla u ovaj svijet! Ono je kadro promijeniti čovjekovo srce i otvoriti mu nove horizonte.

Na koji se način to događa? Upravo u tome leži posebnost, tajna Govora na Gori. Naime, Mt govori u 4,23 i u 9,35 kako je Isus propovijedao Evanđelje o Kraljevstvu nebeskom. Prema zakonu literarnog postupka inkluzije, to znači da negdje između 4 i 9 poglavlja Isus propovijeda Evanđelje o Kraljevstvu. Pošto osim Govora na Gori Isus ne uzima riječ na dulje vrijeme u obliku govora, znači da se Evanđelje Kraljevstva propovijeda baš u našem Govoru na Gori. No, baš sad dolazimo do glavnog iznenađenja: Govor na Gori uopće ne izgleda protkan temom Kraljevstva, naprotiv zaokupljen je uputama o ponašanju, etičkim principima. Što to znači?

To znači da je u Govoru na Gori, iako se ne govori direktno o Kraljevstvu, ono predstavljeno na poseban način. Kad Isus govori čini ovo, ili čini ono onako, ili nemoj činiti to nisu uvjeti ulaska u Kraljevstvo; to je već navještaj Kraljevstva! Isusova naredba je već sadržaj poruke jer onaj tko prihvati riječ poruke, taj već počinje živjeti Kraljevstvo – već je ušao u nj! Drugim riječima, kad čujem Isusovu riječ u Govoru na Gori, kad je u tišini svoga srca slušam, kad joj do kraja otvorim srce i odlučim svoje korake učiniti u duhu te riječi, onda u mene ulazi snaga Božja i lomi snagu grijeha, a čovjek se puni novom energijom. I kao što je Isus, jer je u sebi nosio Kraljevstvo, tom silom izvodio čudesa i izgonio zloduhe, tako će čovjek koji primi riječ u sebe pustiti silu Kraljevstva (=zapaliti onu šibicu kraj bureta baruta) koja će se onda očitovati u čistoći srca, milosrdnom srcu, sposobnosti tvoriti mir u sebi i oko sebe…

Kao što je Isus jednom rekao: Ako je po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama Kraljevstvo Božje (12,28), isto tako ako čovjek živi čistim srcem da ne poželi tuđu ženu, ako je miroljubiv i milosrdan da može oprostiti svojoj ženi, onda je u njemu Kraljevstvo jer Duh Božji djeluje u njemu i očituje Božju snagu. Ovdje je važno za istaknuti kako čim čovjek prihvati Isusovu riječ u Govoru u njega ulazi Kraljevstvo: ta dinamika, to događanje Kraljevstva u njemu stvara nove poticaje i nova zadovoljstva. Živjeti prema preporukama Govora na Gori zato ne znači zatvoriti se sreći; prisutnost Kraljevstva u čovjeka uvodi bogatstvo blaženstava koja će svojom snagom u promijenjenom srcu stvarati nove doživljaje sreće. Mislim da se više ne može reći o onom blaženstvu što će ga čovjek doživljavati, za više treba ostvarivati Isusovu riječ, treba akcija!

Mudrost Božja lijepo uredila stvari: djela su ona po kojima ćemo biti suđeni na posljednjem sudu (usp. 25,31-46). A djela su ona, vidjeli smo maloprije, po kojima Kraljevstvo ulazi u čovjeka, mijenja ga i snaži iznutra. Dakle, u djelima je sve: sadašnji dodir s Kraljevstvom, blaženstvo koje iz toga proizlazi te odluka o vječnoj sudbini. Mudrost je to doista lijepo uredila jer naša su djela nešto što nam je svakodnevno, što nam je tako blisko, nešto što bez muke možemo kontrolirati. Ta svakodnevna, jednostavna djela koja ništa ne koštaju mogu donijeti tako puno. Ta mala djela mogu sve promijeniti; po njima ćemo postati sretni! Tu je dodir Božje mudrosti i Radosne vijesti; time Isusova riječ, pa i u svojoj etičkoj dimenziji, postaje Radosna vijest – i za sadašnjost i za vječnost! To nije moralni imperativ koji opterećuje nego oslobađa i raduje, jer svaka čovjekova akcija u duhu Govora postaje očitovanje Božje snage i korak više u čovječniji svijet, u vlastito čovještvo. Postaje jedna mala pobjeda.

Pa kakva su to djela koja nam Isus predlaže u Govoru na Gori? Ona su, kao što smo već natuknuli, prije svega važna. Cijeli završni dio Govora (7,13-27) je posvećen važnosti djela. U bezbroju ponuda, na bespućima životnih nesnalaženja i izgubljenosti djela su onaj siguran putokaz uskog puta prema životu (7,13-14), ona su život jer u naše vlastito postojanje puštaju Božju silu i svjetlo.

Mt 7,15-20

Djela su pouzdan znak za prepoznavanje lažnih proroka i nazovi prijatelja (7,15-20). Kako provjeriti istinitost riječi pojedinih velikana? Kako raspoznati ispravnost nečijeg govora i mudrosti? Isus poziva na provjeru u praksi; zapravo je sretan kad god pokuša provjeriti snagu Njegove riječi jer će ona sigurno donijeti plod.

Mt 7,21-23

Činjenje djela kojima se vrši volja Oca nebeskoga je veće i više od proroštava, pa i od egzorcizama i činjenja čudesa (7,21-23). Mnogi će se, makar su činili djela od kojih je zastajao dah, ipak na kraju pokazati neprikladni za Kraljevstvo Božje – nisu činili djela koja želi Otac, nisu u svoj život puštali Božju snagu i onda njome oplemenjivali ovaj mnogo čime izranjeni i mnogo čega potreban svijet.

Tko je mudar pred najmudrijim, pred Bogom; tko će položiti ispit mudrosti pred samom Mudrošću? Mudar čovjek je onaj tko sluša Isusove riječi u Govoru i izvršava ih (7,24-27); onaj tko svoj život učini makar i malom ali ipak oazom svježine Kraljevstva u ovoj pustinji… Oaze u kojoj će se mnogi žedan i gladan poštenja, ljudskosti, plemenitosti nasititi. Blago onomu čiji život postane mjesto u kojem će svatko moći doživjeti svježinu Kraljevstva! To je najvažnije čudo koje čovjek može ostvariti u svom životu, za sebe i za druge… Pustiti Kraljevstvo Božje u svoj život!

A koja su to djela pomoću kojih ovo čudo postaje ostvarivo? Od kojih je to djela sazdano stablo dobrih plodova; koja su to djela nerazoriva stijena za podizanje zgrade života?