Ez 47,1-2.8-9.12

Poslije dolaska drugog vala Izraelovih prognanika u Babilon (587.g.pr. Kr.), prorok Ezekiel počinje se baviti mogućnošću narodnog preporoda. Najavljuje Gospodinov odlučujući zahvat protiv neprijatelja te opisuje novu zajednicu koja će nastati povratkom prognanika. U viziji budućeg Izraela centralni motiv postaje Božja slava koja će se vratiti iz Babilonije i boraviti u Njegovu novom Domu.

Ova vizija postat će idealom na kojem će se inspirirati poslijesužanjsko židovstvo. Voda koja izvire iz novog Hrama sve ozdravlja i oživljuje – pustinju pretvara u zeleno prostranstvo. Zemaljski raj Eden, sa svoje četiri rijeke koje obuhvaćaju i natapaju cio svijet, sada je zamijenjen slikom životvorne rijeke koja izlazi iz Doma Božjega. Još i više, ozdravljujući učinak, uz obilje ribe i bilja, podsjeća na proširenu bliskoistočnu predaju o vodama koje istječu iz kozmičke planine i teku prema krajevima svijeta. S obzirom da voda izvire izvire ispod praga Hrama, u ovoj slici – kao i u Psalmima – Gospodin je introniziran iznad voda. Nadvladava kaotičnu snagu vode i pomoću nje uspostavlja red u svijetu, oplođuje ga. Ezekiel time priziva motive iz oba izvještaja o Stvaranju (jahvistički i svećenički) te želi novi početak koji je pred izraelskom zajednicom označiti bitnim elementom nastanka novoga svijeta. Nakon što su Izraelci iskusili nešto od širine svjetskih prostranstava i moći velikih svjetskih imperija, kada su više nego ranije ustrašeni njihovom veličinom i vlastitom sićušnošću, riječ Božja im jamči da se ne trebaju nadati samo novom početku za sebe nego za cio svijet, a on izvire upravo iz njihova novog Hrama.

1Kor 3,9c-11.16-17

U svom tumačenju uloge crkvenih pastira, Pavao prelazi od slike u kojoj su Korinćani oslikani kultiviranim biljnim nasadom na onu koja ih prikazuje građevinom. U prethodnoj je uz Pavla kao suradnik u uzgoju nasada spominjan Apolon, a ovdje je to neimenovani drugi. U prethodnoj slici Bog je bio onaj koji biljkama daje rasti. U ovoj Pavao naglašava ulogu onoga tko naziđuje na temelju – Kristu. Naglašen polemički ton, usmjeren onima koji upravljaju korintskom crkvenom zajednicom, otkriva Apostolovu živu zabrinutost i energiju kojom se ne ustručava progovoriti o najdelikatnijim temama. Pa i o odgovornosti pastira. Ovaj motiv izravno dira srž blagdana Posvete Lateranske bazilike jer Sveti Otac, koji u njoj ima svoju katedru, kao jednu od privilegiranih zadaća ima ravnati ukupnošću pastirskog potencijala Crkve kako bi se na temelju-Kristu izgrađivala na najbolji način. Koliko je to važno, Pavao pokazuje pridajući naziv hram – koji je bio objekt najvećeg poštovanja za svakog Židova – cjelokupnoj crkvenoj zajednici! Ovaj izričaj nije samo plod njegova retorskog umijeća nego je teološka rezultanta pritjelovljenja krštenikâ Kristu, sjedinjenja s Njim koji je Pomirilište.

Iv 2,13-22

Poslije prvog znamenja u Kani Galilejskoj Isus je sa svojima sišao u Kafarnaum a odatle u vrijeme Pashe kreće prema Jeruzalemu. Hram je u svim kulturama svijeta mjesto koje spaja zemaljsko s nebeskim. On je čvorište koje dijeli čovjekov prostor na sakralni i profani a vrijeme na obično i sveto-blagdansko. Hram utjelovljuje smisao stremljenja koja uvijek nadilaze sve što čovjek vidi i kojemu podređuje sve ostalo. No, i hram može biti izopačen u mjesto prijevare. Samo ono što je jako dobro može doživjeti izopačenje. Na svemu ostalome ono se ne zamjećuje u toj mjeri. Izraelov put, vjekovima usredotočen na jeruzalemsko hramsko bogoslužje, trebao je biti stalan hod ka obraćenju i neprestani rast u iščekivanju Božje novine da, kada se ona pojavi, budu za nju spremni. Iz Hrama je trebao strujiti novi život i razlijevati se po izraelskom narodu. Trebao je… No, u Hramu – uz dopuštenu trgovinu kako bi hodočasnici nabavljali propisane žrtvene darove – odvijala se trgovina na višoj razini: neiskrena pobožnost po principu do ut des – dajem da daš, žrtvom „kupiti“ mir s Bogom! Umjesto hoda u susret Bogu, zaobići Ga osiguravajući se trgovinom u Njegovu Domu! …Sve ih istjera iz Hrama… Isus je Logos, Riječ po kojoj je sve stvoreno pa i Hram. Sada ga s autoritetom vraća njegovoj prvotnoj svrsi. Pripadnici religiozne vrhuške traže znak kojim će ovjeroviti da je ovlašten za „čišćenje“ Hrama. Razvalite ovaj Hram i ja ću ga u tri dana podići! Ono što Židovi razaraju svojom religioznom „praksom“, Isus će u tri dana obnoviti Hramom svoga tijela. Riječ tijelom postala novi je šator u kojem je Bog došao prebivati među ljudima; u njemu se očituje slava Boga nevidljivoga. Tijelo tj. meso Jaganjca Božjeg postat će novo svetište u kojem će se jednom zauvijek izvršiti otkupljenje čovjeka i njegovo izmirenje s Bogom. Nova prisutnost više neće biti ograničena samo na židovski sistem štovanja Boga nego će postati dostupna svakom čovjeku. Ako je ovim činom najavljeno iščeznuće starog Hrama i njegova zamjena novim, to znači da će i liturgija koja se u njemu slavila također ići svojoj transformaciji. U slijedećim poglavljima Isus će nastupati o velikim blagdanima i pokazivati da u Njemu Hram nalazi ispunjenje svoga smisla. Blagdan Posvete Lateranske bazilike prigoda je zahvaliti Gospodinu na neočekivanu daru novog susretišta Boga i čovjeka u tijelu Raspetog i Uskrslog Sina te upitati se u kojoj mjeri je Njegova zajednica Crkve – predvođena Petrom naših dana – prepoznatljiva kao pomirilište čovječanstva s Bogom i međusobno?