Jr 31,31-34 Za proroka Jeremiju u temelju svega jest Gospodinovo lice koje je iskusio i doživio Onoga koji je odlučio intervenirati u povijest svoga naroda da bi ga čistio kaznom. Riječi prvoga čitanja govore upravo o tome, a prorok ih je izgovorio u vrijeme mladog kralja Jošije koji je započeo Izrael voditi pravim putem te […]

          2 Ljet 36,14-16.19-23 Ljetopisac u svojem djelu snažno ističe da je Izrael određen za Obećanu zemlju, da njegov narod pripada toj zemlji a zemlja narodu. Posebnu potvrdu ovomu vidi u činjenici da je Gospodin vratio Izraelce iz babilonskog sužanjstva i to čak preko tuđinca, asirskog imperatora Kira. Sjajna linija Izraelove […]

Izl 20,1-17 Dajući Izraelu deset zapovijedi Bog svom narodu upućuje pouku kako će živjeti i kako hoditi putem života da bi bio Njegov saveznik. Dakako, Izrael je nije morao prihvatiti međutim povijest će pokazati kako u slučaju nepoštovanja ovih Božjih riječi među Izraelcima nastaje nered, kaos na koji Bog neće ostati skrštenih ruku, kao što […]

Post 22,1-2.9a.10-13.15-18 Tek je dobio sina a treba ga žrtvovati Bogu?! Abraham očituje radikalno starozavjetno poimanje Božje pravednosti koju je lijepo izrazio Job u svojoj patnji – Gospodin dao, Gospodin oduzeo – blagoslovljeno ime Gospodnje! Spremajući se Bogu vratiti Božje, ostaje bez ičega! Što uopće ostaje od Saveza kojeg je sklopio s Bogom? Ništa od […]

Post 9,8-15 Nakon općeg potopa Gospodin u savezu s Noom sklapa savez sa svim preživjelim bićima. Čovječanstvo je, stoga, na neki način Noino potomstvo. Ponovno mu udjeljuje svoj blagoslov, kao u Stvaranju. No, čovjek od sada, za razliku od Stvaranja, smije jesti životinje – sve što se kreće i živi neka vam je za hranu […]

      Lev 13,1-2.45-46 U svim kulturama svijeta postoji razlikovanje između svetog i profanog, čistog i nečistog. Izrael je ove razlike integrirao u religioznu sferu. Tako dobivamo da su određena bića, stanja ili odnosi prihvatljivi Bogu jer se na prihvatljiv način odražavaju na dobrobit i svetost Izraela kao zajednice. Osim razloga teološke naravi, svrha […]

Job 7,1-4.6-7   Jobovo početno obiteljsko i gospodarsko stanje bilo je odraz njegovih ljudskih kvaliteta u odnosu prema sebi, ljudima, Bogu i životu. Čovjekovo blagostanje, prema teološkom shvaćanju onoga vremena, plod je Božjeg blagoslova kojeg čovjek stječe pravednim životom. No, kakav je uistinu Job? Nije li tek trgovac kojem je vjernost Bogu moneta kojom kupuje […]

Pnz 18,15-20  Knjiga Ponovljenog Zakona, iz koje čitamo prvo čitanje, ne odnosi se samo na zakone i odredbe. Obuhvaća još više: pouku i pripovijedanje prošlosti, njezino tumačenje, pobudne govore i blagoslove novom naraštaju koji ima ući u Obećanu zemlju. Treba poslužiti novim pokoljenjima, koja će u nju ući i započeti život, da upoznaju srž prošlih […]

Jn 3,1-5.10   Knjiga o Joni, čiji odlomak pratimo u prvom čitanju, mala je satirična novela koja daje negativnu karakterizaciju znatnog dijela Izabranog naroda jer je trebao biti u službi pronošenja riječi Božje svim narodima svijeta, no tome su se na različite načine opirali. Jona, ovdje u krupni plan izvučeni predstavnik takvog mentaliteta, prvi puta […]

1Sam 3,3b-10.19  Samuel, služeći ostarjelom i obnevidjelom svećeniku Eliju, čuva Kovčeg Gospodnji. Iako onemoćao, Eli iz opisa razaznaje da Samuela zove sâm Gospodin. Samuel je još uvijek na počecima hoda s Bogom. Ne uspijeva razaznati o čemu se radi – da mu se obraća Gospodin! On je sada neznatan dječačić u službi starog sistema bogoštovlja […]

Iz 55,1-11  Polazeći od proširenja horizonta sve do univerzalnih razmjera u kojima će svjedoci biti i oni koji nisu pripadnici Izabranoga naroda, prorok Izaija izriče sjajni Božji poziv svima koji s Njim surađuju, bez obzira što se do sada međusobno nisu poznavali.

Sir 24,1-2.8-12  Kao i u klasičnim mudrosnim knjigama Staroga zavjeta, tako i u Sirahovoj knjizi na scenu stupa uosobljena Mudrost Božja. Dok je Knjiga Postanka opisivala kako prije Stvaranja zemlja bijaše pusta i prazna, ovdje je prije prve Božje riječi u krupnom planu Mudrost koja se proslavlja usred nebeskog zbora.

Prolazi vrijeme. O tome najbolje svjedoči Dolazak Nove godine. To što vrijeme prolazi, onome tko ne vjeruje sve oko njega čini bjesomučnom trkom prema – ničemu! Takvi od života nemaju ništa osim rijetkih lijepih trenutaka. A sa protjecanjem vremena i oni nepovratno protječu i nikad se više ne vraćaju. Tko ne vjeruje, suočava se sa […]

Post 15,1-6; 21,1-3  Nakon velikih ispita na koje je Gospodin stavio prijateljstvo s Abrahamom i nagrada koje je dobio, Abraham Mu govori: Gospodine moj, Bože, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda? Jer nasljednik u njegovoj kući bit će sluga.

Ulaziti u tajnu Božića znači započeti svoje preporođenje u Isusovom svjetlu. O svjetlu nam je rečeno ponajprije da je ono život svemu što postade (Iv 1,3-4). Potom, da svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze (1,5). Znamo zašto: jer i najmanji plamičak razbija bezdan tame – ni najveća tama ne može pobijediti onu […]

Car August bio je slavan zbog svoje smionosti, skromnosti, pobožnosti i pravednosti. No, ponajviše stoga što je nakon mnogih ratova uspio na širem planu Rimskog carstva uspostaviti mir – pax romana. Slavni pjesnik Virgilije ovaj period opjevao je kao zlatni period carstva. Kasnije se Augustov rođendan slavio kao Božji rođendan kojim počinje radosna vijest – […]

2Sam 7.1-5.8b-12,14a.16  Prvo čitanje u krupni plan stavlja centralni moment Davidovog hoda vjere. Bog ne gleda kao što gleda čovjek – čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu. Gospodin je svoga slugu Davida tražio po svom srcu i gledajući u njegovo srce. Od toga dana Davida obuze duh Gospodnji. Svečano se […]

Iz 61,1-2a.10-11   Na način sličan onome koji opisuje Slugu Jahvina, ovdje prorok Izaija pušta neka progovori Gospodinov pomazanik, vjerojatno očekivani idealni kralj. No, on se ne obraća više Izraelu niti općenito narodima nego onima koji tuguju na Sionu. Osim liječenja srca slomljenih beznađem i strahom, pomazanik će uvesti značajne društvene promjene. Navođenje oslobađanje zarobljenika […]

Iz 40,1-5.9-11   Tekst prvog čitanja otvara drugi dio knjige proroka Izaije koji se u literaturi naziva „Knjiga utjehe“ i „peto evanđelje“. U njemu su prisutna oba motiva, i utjeha i evanđelje. Započinje kao višeglasna pjesma koja ima tješiti Izraelce jer je završilo njihovo ropstvo.

Iz 63,16b-17b; 64,2b-7 Izaijine riječi zapisane su u poslijesužanjskom periodu kada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica suočava sa problematičnom stvarnošću: teškoće na socijalnom planu, teškoće u vođenju zajednice, religijski sinkretizam, bolni odnosi povratnika s onima koji su ostali u domovini, ali i s onima iz dijaspore…