„Gospodin je!“ (Iv 21,7)

Prethodne nedjelje prvi dio evanđelja govorio nam je o značenju Uskrslog Isusa za crkvenu zajednicu, za njezin hod prema istini – tko je zapravo Uskrsli i što znači uskrsnuti?

Današnji, poduži odlomak, meni je jedan od najdražih. Pravo remek djelo pripovijedanja i teologije u jednom. Otvara pogleda na tajnu Uskrsloga u životu pojedinca, na vječnu dramu traženja i nalaženja.

Samo je sedam učenika na okupu. Gdje su ostali? Je li ovo krizni period kada nisu znali kako krenuti u poslanje koje im je Uskrsli dao, ili slobodno vrijeme u nekoj od dogovorenih pauza prije ponovnog okupljanja?

Bilo kako bilo, ribare kao i ranije dok nisu pošli za Isusom. Sve je naizgled isto. Isti su njihovi dani, poteškoće… Opet nema ribe, još jedna besana i beskorisna noć u lovu.

Ali, ipak nije isto. Tu je Uskrsli. Onaj isti Isus koji ih je i ranije tražio. Koji im je već jednom pomogao oko ribolova. I nije isto jer Ga oni sada mogu prepoznati. Iako Ga ne vide!

On je tu! Želi biti s njima. Podijeliti kruh i peći ribu koju neće On, nego baš oni trebaju uloviti. Ne mogu sami, mora im pomoći. Ali oni moraju uloviti. Nema zajedništva ni euharistije bez njihova doprinosa gozbi!

Tu je a ne vide! Očitovat će se djelom, darom…bacite mreže na desnu stranu! Koliko puta smo čuli sa raznih strana dobru riječ, koliko dobrih darova primili! A koliko puta smo iza njih ugledali Darovatelja svega?

Svi oni primaju dar Uskrsloga, ali samo jedan vidi u dubinu! Učenik kojeg je Isus ljubio. Onaj koji je prebivao na grudima tj. na Srcu Isusovu! Koji je svojim stavom došao najbliže Njemu. I, presudno, Onaj koji je bio pod križem i primio Isusova Duha kad je izdisao. U tom Duhu primio je Mariju za svoju majku. Duh koji širi, preoblikuje život. Otvara nova obzora, tka nova zajedništva.

U daru iznenadnog ulova taj učenik vidi najdublji razlog: Gospodin je!

O, kako je velik i prebogat dar Duha Božjega koji mijenja stvarnost, mijenja čovjekov pogled. Koji vidi do dna stvari. I, što je najvažnije, iza svega čita dobrotu Božju. Kad bismo mogli pitati tog učenika, vjerojatno bi rekao: ne, nemate razloga ne biti radosni. Jer uronjeni smo i nošeni tolikom dobrotom Božjom, obasuti tolikim darovima.

Za razliku od njegova raspjevana i razigrana pogleda, drugi su ušutjeli.

Ne mogu ne krenuti prema Uskrslom – Petar je čak i trku započeo – ali kako pred Njega stupiti? Mogu samo šutke.

Nisu kao ljubljeni učenik pratili Gospodina do križa. Nisu primili Njegova Duha, Njegovu majku… Sad prebiru svoje puteve, broj svoje nevjernosti. I pitaju se što će On? Što li će rećI? Što učiniti?

Gospodin i njima pripravlja svoj dar – kruh i ribu! Euharistijom i njih želi obgrliti. Ali prvo neka oni u sebi prijeđu put od nevjernosti…ako ne uspiju stići do vjernosti, neka barem imaju želju za vjernošću. Barem neka je požele svim srcem.

Žele to…ta Petar, kao prvi među njima, prvi skače s lađe i žuri k Isusu. Ima toliko toga u njihovu srcu.

Isus pušta neka ono zrije, nek se posvema otvori u istini i ljubavi.

Petre, ljubiš li me? Tri puta pita. Nek Petar kaže ljubi li više nego drugi? Ne, ne može to reći. Nekada si je i to umišljao, ali sada više ne! Ljubiš li me uopće, nesebično, iznad svega pa i iznad sebe? Ne, ne može ni to reći. Ovaj drugi ne zvuči kao poraz, ali nije. To je znak da Petar raste u istini. Sada si ne pridaje ono što nema. Napredovao je od posljednje večere!

Pa da li me barem voliš? Ako već ne ljubiš savršeno, Boga dostojno, imaš li barem za mene nešto kao prijatelj za prijatelja. Voliš li me barem nesavršeno, s umiješanom sebičnošću? Isusu će i to biti dovoljno. To je znak da bi učenik želio ljubiti, ali ne uspijeva nadići sebe, sebičnost, strahove i tko zna što drugo može narušiti savršenu ljubav.

Isus, koji ljubi savršeno i ima pravo to za sebe zahtijevati, odustaje. Prihvaća Petra, Ivana, Jakova…i tebe i mene u našoj nesavršenoj ljubavi.

Evo gdje je Uskrsli Isus: u svojoj nezamjetljivoj prisutnosti, u svakom daru dobra kojeg primijetimo ili ne… U našem prebiranju po svojim padovima i nevjernostima…u našoj želji da ustajemo i budemo Njegovi.

Tu je, želi iscijeliti, hrabriti naše umore i strahove od nedostojnosti…želi nam reći da je za naše manjkove već unaprijed isplatio dug. I zbog Njega, ako ispravno gledamo, nemamo razloga ni za što drugo osim za radost.